Postoji jedan broj koji svaki freelancer u Republici Srpskoj prije ili kasnije mora da pogleda u oči.
Na godišnju zaradu od 50.000 KM, freelancer koji radi preko ugovora o djelu plati državi oko 14.547 KM. Mali preduzetnik, na potpuno isti prihod, plati upola manje, oko 8.000 KM. Razlika je skoro 6.500 KM godišnje. To je nečija dvomjesečna zarada koja ostaje na stolu.
Pitanje nije da li je SP jeftiniji. Pitanje je: od kog trenutka postaje jeftiniji. Jer ispod određenog praga, priča izgleda potpuno drugačije.
Hajde da je rasčistimo do kraja.
Dilema koju svako ima
Svako ko zarađuje online, prije ili kasnije dođe do iste raskrsnice. Ostati fizičko lice i plaćati porez od slučaja do slučaja, ili otvoriti samostalnu djelatnost (SP) i ući u sistem mjesečnih dažbina.
Većina ljudi donese ovu odluku osjećajem, a ne računicom. Neko otvori SP prerano jer "tako treba", pa plaća fiksne troškove na prihod koji ih ne pokriva. Neko ostane fizičko lice predugo, pa daje državi mnogo više nego što bi morao.
Odgovor zavisi od jedne jedine stvari: koliko zarađuješ. I tu nema osjećaja, samo brojevi.
Freelancer: plaćaš procenat, raste sa svakom markom
Kao fizičko lice, nemaš fiksne mjesečne troškove. Ne plaćaš ništa dok ne zaradiš. To zvuči odlično, i jeste, dok je zarada mala.
Ali način na koji plaćaš zavisi od toga kako ti novac stiže. U RS postoje tri scenarija, i svaki se računa drugačije.
Scenario 1: ugovor o djelu sa domaćom firmom
Kad radiš za pravno lice u Republici Srpskoj, ta firma je po zakonu dužna da obračuna i uplati poreze i doprinose umjesto tebe. Ti ne podnosiš ništa sam.
Struktura je jasna: doprinos za PIO od 18,5 posto, pa porez od 13 posto na ono što ostane. Na bruto od 50.000 KM to znači:
- Doprinosi PIO (18,5%): 9.250 KM
- Porez (13% na ostatak): 5.297 KM
- Ukupno državi: oko 14.547 KM
Dobijaš penzijski staž, ali ne i zdravstveno osiguranje (za njega se prijavljuješ posebno, dobrovoljno).
Tvoj trošak je oko 5.300 KM, a na teret klijenata 9.250 KM. Rijetko im se isplati, pa rijetko i angažuju. Zato uglavnom posežemo za stranim klijentima.
Scenario 2: ugovor o djelu sa stranom firmom
Računica je identična. Iste stope, isti rezultat: oko 14.547 KM na 50.000 bruto.
Razlika je samo administrativna, ali bitna. Kod stranog klijenta niko ne plaća umjesto tebe. Ti sam obračunavaš porez, i to po srednjem kursu Centralne banke BiH na dan kad ti je uplata legla. Prijavu podnosiš sam, u zakonskom roku.
To znači da moraš da pratiš svaku uplatu, svaki kurs, svaki rok. Jedna zaboravljena prijava i stiže kazna. Ovdje većina ljudi pogriješi, ne u računu, nego u papirologiji. Zato ostoji Freelancing Manager, alat koji te štiti od greške i poreske uprave.
Scenario 3: autorsko djelo (softver, dizajn, prijevodi, tekstovi)
Ovo je scenario koji najviše freelancera previdi, a često je najvažniji. Ako ono što radiš spada u autorska djela (razvoj softvera, dizajn, prijevodi, pisanje tekstova, muzika, fotografija), imaš pravo na takozvane normirane troškove. To je fiksni procenat koji se oduzme od prihoda prije nego se išta obračuna.
Procenat zavisi od vrste djela:
- 60 posto: fotografija, skulptura, keramika, kostimografija
- 50 posto: softver, dizajn, prijevodi, tekstovi, muzika, filmovi
- 40 posto: muzička izvođenja, baze podataka, ostala srodna prava
Za većinu IT i kreativnih freelancera važi onih 50 posto. Pogledaj šta to radi na 50.000 KM bruto:
- Normirani troškovi (50%): 25.000 KM se odmah skida
- Osnovica: samo 25.000 KM
- Doprinosi PIO (18,5%): 4.625 KM
- Porez (13%): 2.649 KM
- Ukupno državi: oko 7.274 KM
To je skoro upola manje nego preko ugovora o djelu, na isti prihod. Razlog je jednostavan: i doprinosi i porez se plaćaju na pola iznosa, jer je druga polovina priznata kao trošak. Uz to, dobijaš penzijski staž kao i kod ugovora o djelu.
Bitno: da bi koristio ovu olakšicu, posao stvarno mora biti autorsko djelo i to dokazuješ autorskim ugovorom. Nije dovoljno samo tako nazvati. Ali ako radiš softver ili dizajn, gotovo sigurno se kvalifikuješ, ali ovo moraš iskomunicirati sa klijentom.
Scenario 4: prihod od platformi (YouTube, oglasi, bez ugovora)
Ako zarađuješ od AdSense-a, Youtube-a, sponzorstava bez klasičnog ugovora, ili sličnih izvora, prihod se tretira kao "ostali dohodak". Tu nema doprinosa, jer ne postoji ni odnos sa klijentima već samo pregledi i zato plaćaš samo porez od 13 posto.
- Doprinosi: 0 KM
- Porez (13% na cijeli iznos): 6.500 KM
- Ukupno državi: 6.500 KM
Na papiru, ovo je najjeftinije od svega. Ali tu je kvaka: ne ide ti nijedan dan penzijskog staža i nemaš zdravstveno. Plaćaš najmanje jer ne dobijaš ništa zauzvrat. To je trošak koji se ne vidi danas, nego za dvadeset godina.
Pročitaj blog u kom možeš bolje razumeti poreze, osnove za oporezivanje tj ugovore i normativne troškove.
Mali preduzetnik: plaćaš skoro fiksno
Sada drugi tabor. Mali preduzetnik plaća drugačije od freelancera, i tu leži cijela poenta.
Umjesto procenta koji raste, SP plaća uglavnom fiksne iznose, plus simboličan porez od svega 2 posto. Evo iz čega se sastoji mjesečni trošak:
- Doprinosi (PIO, zdravstvo i ostalo): 509,73 KM za ovu godinu
- Porez malog preduzetnika (2%, ali najmanje 600 KM godišnje do praga od 50.000 KM)
- Fiskalna kasa: oko 35 KM
- Bankarski paket: oko 20 KM
- Članarina komori: 2 KM
Sve to skupa ispada oko 666 KM mjesečno ako sam vodiš knjige, ili oko 766 KM ako angažuješ knjigovođu. Na godišnjem nivou, to je oko 8.000 do 9.200 KM.
Bitno: ovaj trošak se plaća svaki mjesec, bez obzira da li si zaradio. Doprinosi teku i kad nemaš nijednog klijenta. To je cijena ulaska u sistem.
A šta dobijaš za to? Pun penzijski staž, zdravstveno osiguranje, pravo da izdaješ fakture firmama, i porez od samo 2 posto umjesto 13. Plus, legalan i uredan status koji ti otvara vrata kod ozbiljnijih klijenata.
Srce priče: zašto 2 posto mijenja sve
Evo zašto su ova dva svijeta tako različita.
Freelancer plaća procenat. Što više zaradiš, to više daješ, bez kraja. Linija troška ide pravo nagore.
Mali preduzetnik plaća skoro fiksno. Onih 509 KM doprinosa je isto bilo da zaradiš 20.000 ili 80.000. A porez od 2 posto je toliko mali da se jedva osjeti. Linija troška je skoro ravna.
Kad dvije linije nacrtaš na istom grafiku, vidiš tačno gdje se sijeku. A ta tačka presjeka je odgovor na cijelo pitanje.
Prelomna tačka: konkretni brojevi
Ako radiš preko ugovora o djelu, bilo sa domaćim ili stranim firmama, prelomna tačka je niska:
- Ako sam vodiš knjige: SP postaje jeftiniji već na oko 25.400 KM godišnje (oko 2.100 KM mjesečno)
- Ako plaćaš knjigovođu prag se povećava za onoliko koliko te košta knnigovođa na godišnjem nivou.
Drugim riječima, čim ti freelancing donosi stabilnih dvije i nešto hiljada maraka mjesečno preko ugovora o djelu, SP ti počinje vraćati novac. I još uz to dobijaš staž i zdravstveno koje kao fizičko lice nisi imao.
Ali ako radiš preko autorskog ugovora (a većina IT i kreativnih freelancera može), priča je sasvim drugačija. Pošto autorsko djelo već ima ogromnu olakšicu kroz normirane troškove, fizičko lice ti ostaje jeftinije mnogo duže:
- Ako sam vodiš knjige: SP se isplati tek na oko 55.000 KM godišnje (oko 4.600 KM mjesečno)
- Ako plaćaš knjigovođu prag se povećava za onoliko koliko te košta knnigovođa na godišnjem nivou.
To je više nego duplo viši prag nego kod ugovora o djelu. Ako pišeš softver ili praviš dizajn i radiš preko autorskog ugovora, nemaš nikakvu žurbu da otvaraš SP sve dok ti zarada ne pređe pet hiljada maraka mjesečno.
A ako zarađuješ od platformi (ostali dohodak bez doprinosa), prag je sličan autorskom, oko 61.800 KM ako sam vodiš knjige. Razlog je isti: kao fizičko lice tu ne plaćaš doprinose, pa ti SP duže ostaje skuplji.
Pa šta da radim?
Nema jednog odgovora za sve, jer sve zavisi od toga kako radiš.
Ako radiš preko ugovora o djelu sa firmama, SP se isplati rano, već oko 25.000 KM godišnje. Čim ti to postane stabilan prihod, pređi i ne razmišljaj.
Ako radiš preko autorskog ugovora (softver, dizajn, prijevodi), imaš ogromnu prednost kao fizičko lice. Normirani troškovi ti drže porez nisko, pa nemaš razloga da žuriš sa SP-om sve do oko 55.000 KM godišnje. Mnogi freelanceri tu prave grešku i otvaraju SP prerano, plaćajući fiksne troškove koje nisu morali.
Ako živiš od platformi, prag je takođe visok, ali pazi: ne ide ti staž ni zdravstveno, pa razmisli da li ti je to dugoročno prihvatljivo.
Jedna stvar koju vrijedi zapamtiti: ako radiš softver ili dizajn, a trenutno primaš preko običnog ugovora o djelu, prebacivanje na autorski ugovor ti može uštedjeti više od 7.000 KM godišnje na zaradi od 50.000. Bez ikakve registracije, samo druga vrsta ugovora. To je možda najlakša ušteda u cijeloj ovoj priči.
Greška je prijeći na SP prerano. Greška je i ostati predugo. Tajna je u tome da znaš svoj broj i svoj tip prihoda.
Ne moraš da pogađaš
Problem sa svim ovim računicama je što se mijenjaju iz godine u godinu. Prosječna plata raste, pa rastu i doprinosi. Pragovi se pomjeraju. Ono što je tačno danas, ne mora biti tačno kroz nekoliko mjeseci.
Zato smo napravili Freelancing Manager. Uneseš svoju zaradu, izabereš tip prihoda, i alat ti odmah pokaže koliko plaćaš kao freelancer, a ako prebaciš nalog na registrovanog preduzetnika, pokaže ti koliko bi kao SP.
Bez formula, bez nagađanja, bez straha da si nešto pogrešno izračunao. Probaj besplatno, bez unosa kartice, na app.freelancing.ba.
Napomena: iznosi u ovom tekstu su okvirni i zasnovani na propisima važećim za period 2025/2026. Konkretni iznosi doprinosa zavise od zvanično objavljene prosječne plate i mogućih izmjena zakona. Za svoju specifičnu situaciju, provjeri aktuelne podatke ili se konsultuj sa Poreskom upravom RS.