Ako vam ništa oko poreza nije jasno, ne brinite, dobrodošli u klub. Problematika kod razumijevanja poreza je preskakanje fundamentalne stvari - osnova za plaćanje poreza. Kada sarađujemo sa domaćim licima, stvar je jasna, teret poreza pada na njih, ali kada su u pitanju klijenti iz inostranstva, tu se stvar mijenja.
U praksi freelancinga u Republici Srpskoj (izvini FBIH, ovaj put pričamo o RS) postoje tri različita poreska osnova preko kojih se najčešće ostvaruje prihod: ugovor o djelu, ugovor o autorskom djelu i ostali dohodak, odnosno situacija kada nemamo ugovor. Iako se na prvi pogled čine sličnim, razlike među njima su suštinske, a njihov poreski tretman može značajno uticati na to koliko poreza i doprinosa zaista plaćate.
Ugovor o djelu
Ugovor o djelu se koristi kada ste angažovani da obavite određeni posao ili zadatak, ali rezultat tog rada nema karakter autorskog djela u smislu Zakona o autorskim pravima. Fokus kod ove vrste ugovora nije na stvaranju originalnog intelektualnog djela, već na izvršenju konkretne usluge ili posla. To su situacije u kojima se od vas očekuje da obavite tačno definisan zadatak, često po unaprijed utvrđenim pravilima, bez kreativne slobode koja bi rezultirala autorskim djelom.
U praksi se ugovor o djelu često koristi za administrativne poslove, unos podataka, korisničku podršku, virtualnu asistenciju, testiranje softvera, kao i razne tehničke, pomoćne ili fizičke poslove. Bez obzira kako je ugovor nazvan, ako u suštini nema autorskog djela, poreski organ će ga tako i tretirati. Kod ove vrste prihoda nema prava na normirane troškove, što znači da se porez i doprinosi obračunavaju na gotovo cijeli iznos naknade. Zbog toga se ugovor o djelu smatra poreski najnepovoljnijom opcijom za freelancere.
Porez kod ovod tipa ugovora je 13% i postoji i obaveza plaćanja doprinosa od 18,5%.
Primjer obračuna izgleda ovako:
Primjer obračuna poreskih obaveza po ugovoru o djelu sa pravnim licem iz inostranstva
A navedeni su i obrasci koji se koriste za prijavu.
Ugovor o autorskom djelu
Ugovor o autorskom djelu predstavlja potpuno drugačiju pravnu i poresku logiku. Ovdje je suština u tome da vi kao autori stvarate originalno, jedinstveno intelektualno djelo koje ima autorski karakter. Takvo djelo je rezultat vaše kreativnosti, znanja i intelektualnog rada, a autorsko pravo nad tim djelom mora biti jasno regulisano samim ugovorom.
Kod autorskog djela fokus nije na radnom vremenu, prisutnosti ili izvršenju zadataka, već na samom rezultatu, djelu koje nastaje. U ovu kategoriju najčešće spadaju pisanje tekstova, blogova i copywriting, grafički i UX/UI dizajn, ilustracije, fotografija, video i montaža, prevođenje, muzika i audio produkcija, kao i edukativni materijali i online kursevi. Programiranje takođe može biti autorsko djelo, ali samo ako je tako jasno definisano ugovorom.
Ključna poreska prednost ugovora o autorskom djelu je pravo na normirane troškove. Zakon priznaje da autor ima određene troškove stvaranja djela, pa se oni priznaju unaprijed, bez potrebe za dokazivanjem stvarnih troškova. Ti normirani troškovi mogu iznositi 40%, 50% ili 60% bruto naknade, u zavisnosti od vrste autorskog djela. Porez i doprinosi se tada obračunavaju samo na preostali dio prihoda, što ovaj model čini najpovoljnijim za freelancere koji se bave kreativnim i intelektualnim radom.
Porez je 13%, doprinosi 18,5%.
A šta su normirani troškovi i kako se određuje visina?
Procenti normiranih troškova su propisani Pravilnikom o visini troškova neophodnih za ostvarivanje prihoda po osnovu autorskih prava, prava srodnih autorskim pravima i prava industrijske svojine (Službeni glasnik Republike Srpske broj 98/15 i 17/22), i to na sljedeći način:
1) u visini od 60% od ukupnog prihoda za vajarska djela, tapiserije, umjetničku keramiku, keramoplastiku, mozaik i vitraž, za umjetničku fotografiju, zidno slikarstvo i slikarstvo u prostoru u tehnikama freska, grafika, intarzija, emajl, intarzirane i emajlirane predmete, kostimografiju, modno kreatorstvo i umjetničku obradu tekstila (tkani tekstil, štampani tekstil i sl.),
2) u visini od 50% od ukupnog prihoda za slikarska djela, grafička djela, industrijsko oblikovanje sa izradom modela maketa, sitnu plastiku, radove vizuelnih komunikacija, radove u oblasti unutrašnje arhitekture i obrade fasada, oblikovanje prostora, radove na području hortikulture, vršenje umjetničkog nadzora nad izvođenjem radova u oblasti unutrašnje i fasadne arhitekture, oblikovanja prostora i hortikulture sa izradom modela i maketa, umjetnička rješenja za scenografiju, naučna, stručna, književna i publicistička djela, usmeno i pisano prevođenje, muzička i kinematografska djela i restauratorska i konzervatorska djela u oblasti kulture i umjetnosti, za izvođenje umjetničkih djela (sviranja i pjevanja, pozorišna i filmska gluma, recitovanja), snimanja filmova i idejne skice za tapiseriju i kostimografiju kad se ne izvode u materijalu i
3) u visini od 40% od ukupnog prihoda za interpretaciju, odnosno izvođenje estradnih programa zabavne i narodne muzike, proizvodnju fonograma, proizvodnju videograma, proizvodnju emisije, proizvodnju baze podataka i za druga autorska i srodna prava koja nisu navedena u t. 1) i 2).
Prema ovome treba izračunavati visinu za svoje troškove, i tražiti čemu je najsličnije ono što vi radite ukoliko se ne nalazi na ovom popisu.
Primjer obračuna izgleda ovako:
Obračun obaveza po osnovu ugovora o autoskom djelu sa pravnim licem iz inostranstva
Ostali dohodak - dohodak bez ugovora
Ostali dohodak je najšira i ujedno najproblematičnija kategorija. Ona obuhvata sve prihode koji nisu ostvareni po osnovu radnog odnosa, ugovora o djelu ili autorskog djela. U praksi se najčešće koristi kada ne postoji ugovor ili kada osnov prihoda nije jasno definisan. To su situacije poput jednokratnih isplata, povremene online zarade bez ugovora, uplata iz inostranstva bez preciznog pravnog osnova ili klasičnih “leglo mi je na račun” scenarija.
Kod ostalog dohotka nema poreskih olakšica. Normirani troškovi se ne priznaju, a oporezuje se cijeli iznos prihoda. Ovaj model nosi i povećan rizik u slučaju poreske kontrole, jer često nema jasnu dokumentaciju koja bi objasnila prirodu prihoda. Upravo zbog toga je ostali dohodak najčešća, ali često i najskuplja greška koju freelanceri prave.
Cijeli iznos se oporezuje sa 13%, nema doprinosa niti normiranih troškova.
Ovaj model se koristi kada prihodi dolaze od oglašavanja, pregleda na platformama popu Youtube, TikTok i slično, odnosno kada ne postoji druga ugovorna strana, već imate korinike koji plaćaju za vaš objavljeni sadržaj. Smatra se da sa druge strane ne postoji protvičinidba, pa samim tim ne postoje ni izdaci za doprinose.
Primjer obračuna:
Brzi uporedni pregled
Najvažnija poruka koju treba zapamtiti
Nije presudno kako nazivate svoj posao, već kako je on pravno definisan. Ako se bavite kreativnim ili intelektualnim radom, ugovor o autorskom djelu bi trebalo da bude vaš prvi izbor, jer vam omogućava korištenje normiranih troškova i povoljniji poreski tretman. Ugovor o djelu i ostali dohodak su, u većini freelance scenarija, skuplje opcije koje dovode do većeg poreskog opterećenja.
Uskoro ćemo, za sve koji žele da se edukuju, pripremiti kompletan vodič za poreze, za sva tri entiteta, a za one koji žele da preskoče razmišljanje, pripremamo kompletan alat za vođenje poslovanja, koja uključuje i obračune poreza, izradu faktura i druge benefite.