Uvod, ili kako izgleda kad te niko ne pretekne jer si već zadnji
Postoji jedna vrsta liste na kojoj ne želiš biti pri dnu.
Surfshark, kompanija koja se bavi internet sigurnošću, svake godine mjeri nešto što zovu Digital Quality of Life Index. Prevedeno na naš jezik: koliko je dobar kvalitet digitalnog života u nekoj zemlji. Da li imaš internet? Da li ga možeš platiti? Da li radi? Da li te država štiti dok si na njemu?
Mjere 121 zemlju. Bosna i Hercegovina je 83. Već tri godine, koliko pratim ovo.
To zvuči osrednje dok ne pogledaš evropski dio liste. Tamo smo 38. od 38 zemalja.
Nema nikoga iza nas.
Šta je uopšte taj indeks
Prije nego što krenemo dublje, jedna pauza za objašnjenje. Jer ovakve liste često zvuče kao da ih je neko izmislio na sastanku, pa se poslije svađamo oko brojeva umjesto oko suštine.
Indeks ima pet dijelova. Zovu ih stubovi. Svaki nosi jednakih dvadeset posto ukupne ocjene. Ukupno dvanaest pokazatelja, sve iz javnih izvora, uglavnom od Međunarodne unije za telekomunikacije i servisa Speedtest.
Evo šta mjere, običnim riječima:
Pristupačnost interneta. Koliko dugo prosječan čovjek mora raditi da plati mjesečnu pretplatu. Ne cijena u markama, nego cijena u satima života.
Kvalitet interneta. Brzina i stabilnost veze. Da li se video učitava ili se vrti onaj krug.
Digitalna infrastruktura. Koliko ljudi je uopšte na mreži i koliko je ta mreža spremna za ono što dolazi.
Digitalna sigurnost. Da li postoje zakoni o zaštiti podataka i da li država zna šta da radi kad neko provali u sistem.
Vještačka inteligencija. Da li se država uopšte priprema za AI ili čeka da prođe kao moda.
Jedna napomena. Ove godine je AI zamijenio raniji stub o elektronskoj upravi. Zato poređenje sa starijim godinama nije potpuno pošteno. To je kao da usred utakmice promijene pravila, pa se čudimo rezultatu.
Brojka koja raste, a ne pomjera ništa
Prva dobra vijest u ovom tekstu, i biće ih malo.
Naš rezultat raste. Od 2022. do danas popeo se sa 0.3844 na 0.4100. To je oko sedam posto naviše.
Rezultat kroz godine
Zvuči lijepo. Ali evo problema.
Svi ostali su također rasli. Neki brže. I tako se desilo ono što svako ko je ikad trčao maraton zna: možeš ubrzavati i istovremeno gubiti pozicije, ako svi oko tebe ubrzavaju više.
Napredak bez pomjeranja na listi nije napredak. To je održavanje.
Pet stubova, pet različitih priča
Sad dolazi dio gdje brojke počnu pričati.
Pet stubova indeksa - kako stoji BIH
Pogledajte tu sliku pažljivo. Jedna plava traka i četiri narandžaste. Jedna stvar radi, četiri ne.
Pristupačnost, 47. mjesto. Ovo je naš jedini rezultat iznad svjetskog prosjeka. Internet u BiH nije skup u odnosu na to koliko ljudi zarađuju. To je stvarna prednost i vrijedi je zapisati.
Infrastruktura, 75. mjesto. Sredina liste. Mreža postoji, ali nije ni blizu onoga što se danas smatra modernim.
Sigurnost, 84. mjesto. Zakoni o zaštiti podataka su stari. Sajber odbrana je podijeljena između previše institucija koje se rijetko čuju.
Vještačka inteligencija, 92. mjesto. Ovdje nije problem u kablovima. Problem je u tome što nema strategije, nema budžeta, nema nijedne javne usluge koja koristi AI.
Kvalitet interneta, 98. mjesto. Najgori rezultat. Od 121 zemlje, dvadeset tri su iza nas. To je društvo u kojem ne želimo biti.
Paradoks jeftinog interneta
Ovo je, po mom mišljenju, najzanimljiviji dio cijele priče.
Internet u BiH je pristupačan. Za fiksnu vezu treba raditi jedan sat i dvanaest minuta mjesečno. Za mobilnu jedan sat i dvadeset šest.
Ali sad primijetite nešto čudno. Fiksni internet je pristupačniji od mobilnog. U većini Evrope je tačno obrnuto.
Zašto? Zato što na mobilnom tržištu imamo tri operatera, od kojih su dva pod državnom kontrolom. Konkurencija je više formalnost nego stvarnost. Kad nema konkurencije, nema ni pritiska na cijenu.
I onda dobijemo ono što stoji na početku ovog teksta. Jeftin internet i 98. mjesto po kvalitetu.
Kao jeftina karta za voz koji ne polazi. Cijena je odlična. Ali nigdje ne stižeš.
Susjedi, i onaj neugodan trenutak za stolom
Svaka porodica ima trenutak kad se za stolom uporede uspjesi. Evo našeg.
Slovenija 33. Hrvatska 37. Srbija 50. Crna Gora 58. Sjeverna Makedonija 60. Albanija 62.
Bosna i Hercegovina 83.
Razlika do Albanije, prve zemlje ispred nas, je dvadeset jedno mjesto.
Posebno boli poređenje sa Crnom Gorom. Manje stanovnika, manji budžet, manja privreda. Rezultat 0.4962 naspram naših 0.4100.
Znači, veličina nije izgovor.
Za orijentaciju, na vrhu liste su Finska, Njemačka, Danska, Švicarska i Francuska. Njih ne poredimo sa sobom danas. To bi bilo kao da poredimo bicikl sa avionom, pa se ljutimo na bicikl.
Zašto je ovako
Tri razloga, ako pitate mene.
Prvi je regulatorni. BiH je jedna od rijetkih zemalja u Evropi bez komercijalne 5G mreže. Spektar nije dodijeljen. Aukcija se najavljuje godinama. U međuvremenu, susjedi grade.
Drugi je tržišni. Bez virtuelnih operatera i bez pritiska konkurencije, cijena po gigabajtu ostaje visoka, a ulaganja u mrežu niska. Operateri nemaju razloga trčati kad niko ne trči za njima.
Treći je institucionalni. Regulacija telekoma, digitalizacija uprave i sajber sigurnost podijeljeni su između države, dva entiteta i deset kantona. Da bi se donijela jedna odluka, treba okupiti previše ljudi za jedan sto. Obično se ne okupe.
Ništa od ovoga nije prirodna nepogoda. Sve tri stvari su odluke koje se mogu donijeti.
Šta bi se moglo uraditi
Ne volim tekstove koji nabroje probleme pa se izvuku sa rečenicom "potrebne su reforme". Zato evo konkretno.
U naredne dvije godine:
→ Raspisati aukciju 5G spektra. Ne studiju o aukciji, nego aukciju. → Otvoriti tržište za virtuelne operatere kako bi se spustila cijena mobilnog interneta. → Objaviti javnu mapu pokrivenosti internetom po opštinama. Ne može se popraviti ono što se ne mjeri.
U narednih pet godina:
→ Plan optičke mreže, sa jasnim ciljem za ruralna područja. → AI strategija koja ima budžet, a ne samo naslovnu stranu. → Jedna digitalna identifikacija za sve javne usluge.
Institucionalno:
→ Ojačati Regulatornu agenciju za komunikacije, posebno u kontroli kvaliteta usluge. → Uskladiti zaštitu podataka sa evropskim standardom. To ionako moramo zbog EU puta.
Kraj, bez patetike
Ovaj izvještaj nije presuda. To je mjerenje.
I mjerenje kaže sljedeće: BiH ima internet koji ljudi mogu platiti, ali ne mogu koristiti onako kako bi trebali. Zaostatak nije prvenstveno novčani. Nedostaju odluke.
Dobra vijest je da su odluke besplatne dok se ne donesu.
Loša je što ni ne donose ništa.
Sljedeći izvještaj stiže do kraja godine. Bilo bi lijepo imati o čemu drugom pisati.
Izvori
Brojke u tabelama dolaze iz Surfshark izvještaja za 2025. Objašnjenja uzroka i preporuke u posljednja dva poglavlja su autorska interpretacija, ne dio izvještaja.